Bulimija...

Bulimija (grč. bous vol, govedo; limos glad; "gladan da bi i vola mogao pojesti") je poremećaj vezan uz hranjenje koji je, kao i anoreksija nervoza,
psihološkog podrijetla, a može imati strašne tjelesne posljedice. Dok
se anoreksičari jednostavno izgladnjuju, bulimičari se prejedaju, a
zatim "čiste" povraćanjem koje su sami izazvali. Oboljeli od bulimije
također često koriste pilule za mršavljenje, laksative i diuretike da bi smanjili težinu. Čišćenje može imati dvije svrhe: sprječavanje dobivanja na težini, a i privremeno ublažavanje depresije i ostalih negativnih osjećaja.
Bulimija, poput anoreksije, pogađa uglavnom mlade žene. Prosječna dob u kojoj se znakovi bulimije prvi put pojavljuju je 18 godina.
Bulimija se može javiti sama za sebe ili naizmjenice s anoreksijom.
U tom naizmjeničnom uzorku - koji se javlja otprilike u svakom petom
slučaju - djevojka neko vrijeme ne želi jesti, pripremajući se za
prejedanje; moguće je da u fazi nejedenja upotrebljava i sredstva za
potiskivanje apetita. Unatoč preklapanju, ova dva poremećaja povezuju
se s nekim različitim crtama ličnosti: anoreksičari su skloni
potiskivanju svojih poriva, uključujući spolne; oboljeli od bulimije, s
druge strane, obično udovoljavaju svojim žudnjama, prenagljujući se,
upadajući u nevolje s drogom, promiskuitetnim ponašanjem, krađom po
trgovinama ili nekontroliranim kupovanjem.
Opće zdravstveno stanje osobe oboljele od bulimije ovisi o tome
koliko se često prejeda i čisti. Takva osoba može povraćati povremeno
(jednom mjesečno) ili jako često (puno puta na dan). Tjelesne
posljedice uključuju oticanje želuca ili gušterače, upalu jednjaka,
povećane žlijezde slinovnice te kvarenje zubi i bolest desni uslijed
povraćanja želučanih kiselina. Čestim povraćanjem također se troše voda
i kalij u tjelesnim tkivima što izaziva poremećeni ritam srca, grčenje mišića,
pa čak i oduzetost. U težim slučajevima, neki od ovih tjelesnih
problema mogu dovesti do smrti. Još jedna opasnost je samoubilačka depresija.
Bulimija je prava bolest i osobe oboljele od nje obično je ne mogu
voljno kontrolirati bez stručne pomoći. Opomene obitelji i prijatelja
da prestanu s takvim ponašanjem u najboljem su slučaju beskorisne, a u
najgorem imaju upravo suprotan učinak.Smatra se da su pritisci i sukobi unutar obitelji prvotni znak
bulimije. Bulimičarka je obično osoba koja želi previše postići i teži
savršenstvu, a osjeća da ne može zadovoljiti očekivanja svojih
roditelja. Njezino samopoštovanje
je na niskoj razini i pati od depresije. Možda je kao dijete bila
fizički ili spolno zlostavljana; oko polovice svih obojelih od bulimije
ima u prošlosti iskustvo zlostavljanja.
Liječnik ili psiholog bi morao postaviti dijagnozu bulimije, ako postoje najmanje dvije bulimične epizode tjedno u trajanju od tri mjeseca. Psihoterapija - često kombinirana s antidepresivima - prvotni je način liječenja, zajedno sa savjetovanjem o prehrani. Psihološko liječenje bulimije može uključivati pojedinačnu, obiteljsku ili skupnu psihoterapiju. Isto tako, često se propisuju bihevioristička ili kognitivna
terapija. Bihevioristička terapija usredotočuje se na mijenjanje navika
(prejedanje i čišćenje u ovom slučaju); seanse se obično posvećuju
analiziranju ponašanja i smišljanju načina da se to promijeni, a između
seansi pacijentica slijedi točno određene upute. Kognitivna terapija
također se usredotočuje na uobičajeno ponašanje, njoj je cilj istražiti
i suprotstaviti se negativnim mislima koje se nalaze u pozadini
destruktivnih navika. Pojedinačna ili skupna psihoterapija usredotočuje
se na emocionalna iskustva i odnose koji su stvarni uzrok bulimije.


Znakovi koji ukazuju na bulimiju: Emotivne karakteristike: Tjelesne karakteristike:
* često je idealna tjelesna masa održiva * česta promjena raspoloženja * gubitak zubne cakline
* pojačan strah od debljanja * depresija * problemi sa zubima
* konzumiranje hrane u pretjeranim količinama * impulzivnost * ispucale usne
* tajno konzumiranje hrane * zlouporaba lijekova i alkohola * problemi sa štitnjačom
* čest osjećaj gladi * samosakaćenje * grlobolja
* preokupacija mislima o hrani, konzumiranju i nekonzumiranju hrane * nepoštivanje sebe * nepravilan menstrualni ciklus
* nedostatak kontrole u blizini hrane * velika potreba za prihvaćanjem od strane okoline * problemi sa srcem